Pitaš se zašto u kupovini često potrošiš više nego što si planirao, ponekada se "nabriješ" na neke (pre)skupe stvari i taj osjećaj te zaokupljuje sve dok si ne ispuniš želju, neovisno o tome je li ti predmet kupovine uistinu prijeko potreban ili nije. I nakon nekog vremena tvoja želja splasne, isto kao i tvoj odnos prema toj kupljenoj stvari. I opet sve ispočetka pa na kraju imaš puno više hrane/cipela/hlača/alatki/igračaka/torbica/parfema/informatičkih gadgeta/... nego ti je uistinu potrebno.
Na našim radionicama upravljanja osobnim financijama često razgovaramo s polaznicima koji već dulje vrijeme aktivno upravljaju svojim kućnim budžetom, paze na potrošnju i pretežito racionalno donose kupovne odluke te svjesno odustaju od određenih većih i manjih troškova za neke želje.
Pitamo ih jedno ključno pitanje: "Razmislite o nekim troškovima i željama koje si svjesno niste ispunili pa ste novac uštedjeli za neke druge, možda veće i značajnije stvari. Nedostaju li vam ispunjenje tih želja u vašem životu?"
Odgovor ovih polaznika je uglavnom poput ovoga: "Ne nedostaje mi ništa, sada čak imam i više nego što sam mislio da ću imati, pa još više štedim i ulažem za budućnost. Drugim riječima, sada više ne moram toliko brinuti u novcu kao nekada, kada sam ga trošio šakom i kapom. Nikada više neću živjeti od danas do sutra."
Ovaj edukativni video će te osvijestiti o manjim i većim svakodnevnim kupovnim situacijama te će ti dati savjete za izgradnju boljeg odnosa prema novcu i pametnijim kupovnim odlukama.
Što ćeš naučiti?
- naučit ćeš nekoliko zgodnih trikova koji će ti pomoći kako da donosiš bolje odluke o kupnji
- naučit ćeš kako "maksimizirati sreću" potrošnjom iste količine novca
- upoznat ćeš neke mentalne prečace
- osvijestit ćeš da je samokontrola kod kupovine izrazito važna
- naučit ćeš koji je najbolji način za postavljanje financijskih ciljeva kojih ćeš se uistinu držati
Tamas Nagy
Tamas Nagy je koordinator upravljanja investicijskim proizvodima u Sektoru financijskih tržišta, usto je i trener u Školi pametnih financija. Kao otac troje djece, sadržaj koji poučava u Školi pametnih financija pokušava od malih nogu prenijeti i na svoju djecu. Nekada s većim, a ponekad s manjim uspjehom.
Tamas smatra kako donošenje kupovnih odluka treba biti motivirano stvarnom potrebom, a pravo mu zadovoljstvo pričinjava aktivna štednja onih iznosa koje povremeno uskraćuje od impulzivne kupovine nepotrebnih stvari.
To u praksi izgleda tako da osvijesti troškove za one nepotrebne stvari i usluge, koje je nekada ranije redovito kupovao. Zatim te iste iznose Georgeom u svega nekoliko sekundi jednostavno prebaci na svoj račun aktivne štednje.
Bok, ja sam Tamas. Jeste li se ikada pitali na koji način donosite odluke o tome što ćete kupiti? Zašto ljudi ponekad kupe sladoled - ja ga jako volim - cipele ili odu na masažu - a tko ne voli masažu - a možda ništa od toga im nije trebalo? Kako dolazi do takve impulzivne kupovine i znate li što su to mentalni prečaci? Ovim videom želimo osvijestiti kako razmišljamo prilikom kupovine, a pokušat ćemo vam pokazati što sve u tim situacijama možemo bolje napraviti, jer svima nam je cilj da budemo što mudriji potrošači.
Htjeli mi to ili ne, novac ima snažan utjecaj na sve nas. Istraživanja su pokazala da je zadovoljstvo čovjeka itekako povezano s njegovim imovinskim stanjem, ali samo do razine kad o novcu ovise osnovne životne potrebe tog čovjeka. Nakon toga, novac u prosjeku više nema toliko velik utjecaj na sreću, odnosno zadovoljstvo čovjeka. Isto tako, kupovinom određenih stvari šaljemo drugima poruku tko smo i što smo. Na primjer, kupit ćemo staklenu bocu za vodu jer se brinemo o okolišu i ne želimo koristiti i baciti veliki broj plastičnih boca. Zato možemo reći da mi novac koristimo u većoj ili manjoj mjeri i za izgradnju svog identiteta - a koliko je on važan za identitet osobito je vidljivo kad novac izgubimo. Zato se postavlja pitanje u kojoj mjeri ima smisla definirati svoj identitet kroz potrošnju.
Odnos prema novcu je usporediv s našim odnosom prema vježbanju ili prema prehrani. U prosjeku se svi mi često loše hranimo, što dokazuju i statistički podaci, a većini nas niti vježbanje nije baš svakodnevica. To je zabrinjavajuće, jer tjelovježba i prehrana imaju iznimno važan utjecaj na naše zdravlje, na to kako se osjećamo, kao i na razinu zadovoljstva i sreće u našem životu. Slična stvar je i s novcem - ukratko: ako imamo samokontrolu prilikom trošenja, ispravno postavljamo manje i veće životne, odnosno financijske ciljeve i pametno raspolažemo svojim novcem, bit ćemo i zadovoljniji.
Možda ste već čuli za laboratorijski test od prije šezdesetak godina pod nazivom Marshmallow test. Pred djecu u dobi od 4 do 6 godina, koja su sama sjedila za stolom u sobi, znanstvenici su na tanjur stavili jedan mali kolačić. Naravno, svi znamo da djeca obožavaju slatkiše, i dali su im nimalo lak zadatak. Ako ne pojedu taj fini kolačić u idućih 15 minuta, dobit će još jedan takav isti kolačić i tada mogu pojesti oba kolačića. Kakav izazov! Iz dječje perspektive to se čini kao jako dobra prilika, jer imaju mogućnost uz malo strpljenja pojesti dvostruko više kolačića.
Što mislite jesu li uspjeli? Rezultati testa su pokazali da 2/3 djece nije uspjelo izdržati 15 minuta i pojeli su taj kolačić - moja djeca ne bi izdržala ni minutu - dok je samo 1/3 uspjela održati samokontrolu. U nastavku ovog eksperimenta kroz životni vijek djece koja su sudjelovala u istraživanju otkriveno je da su ona djeca, koja su u testu pokazala veću samokontrolu, u prosjeku postizala bolje rezultate u školi, na fakultetu i kasnije u životu. U stvarnom životu odraslih osoba situacije su često slične, zato ponekad čak i nesvjesno kupujemo impulzivno, odnosno neplanirano i nepotrebno.
A ako još nemamo zacrtani financijski cilj kojem stremimo i za koji štedimo i investiramo - tada imamo još veći izazov održati samokontrolu kad je posrijedi novac. Puno je takvih odluka u kojima nešto preferiramo danas u odnosu na nešto više u budućnosti. Ako danas kupim bicikl umjesto da štedim za recimo auto u budućnosti, onda znam da imam bicikl, vidim ga, super mi je, mogu se voziti s njim, dok je budućnost ipak jako daleka, neizvjesna i ne znam što se sve može desiti.
Slično je i s vježbanjem ili prehranom. Lako je zamisliti dobar hamburger i pomfrit, pogotovo sad, jer sam jako gladan, no kako si zamisliti tjelesno zdravlje za 10-20-30 godina ili dobru figuru za, primjerice, 6 mjeseci ili godinu dana - to je sve jako teško i jako daleko.
Znate što, svejedno se trebamo truditi što češće vizualizirati sve ono što želimo dobiti, jer će nam tada kontrola našeg potrošačkog ponašanja biti puno lakša.
Kada kupujemo, primjerice, automobil, novi frižider, bicikl ili nešto drugo što nam je jako, jako važno ili za što izdvajamo velike novce, često se zanesemo i onda neobjektivno usredotočimo na tu skupu stvar. U tim trenucima dobro je zastati i zapitati se: "Stani, što mogu još učiniti s tim novcem?" Tako možemo osvijestiti koje potrebe još imamo i, ako potrošimo nešto više novca na jednoj strani, od čega smo odustali na drugoj. Upravo tako, pitajmo se od čega ćemo sve odustati ako kupimo još skuplji predmet nego što smo možda inicijalno htjeli. Naravno, perilica za rublje vjerojatno je najvažniji izum u kućanstvu, bez nje ne možemo i trebamo je kupiti, no ovisno o budžetu možda ćemo na perilici htjeti uštedjeti 65 ili 130 eura i uložiti ih u nešto drugo.
Ponekad čovjek jednostavno ne razmišlja potpuno racionalno oko kupovine nekih stvari i to je prilično ljudski. No osoba pored vas onda može ostati trezvena i pitati: "Ako ne potrošiš tako puno novca na taj automobil, što ćeš još sve moći kupiti? Odnosno, što još sve želiš kupiti, a nećeš moći?" Ovo pitanje je pitanje o oportunitetnim troškovima i može nam pomoći donijeti bolje kupovne odluke. Sumnjam da ćemo se kod svake kave s prijateljima pitati: "Na što još mogu potrošiti novac?", no kod kupovine skupih stvari, to sigurno ima smisla.
Gotovo svakodnevno donosimo neke kupovne odluke, bilo da smo u trgovini, restoranu, kafiću ili pak na internetu - stalno donosimo odluke i, ruku na srce, puno je to razmišljanja. U biti jako puno razmišljanja. Da bismo si pojednostavili život, često koristimo razne mentalne prečace.
Iz tog razloga neke kupovne odluke donosimo na brzinu. Ako, na primjer, baš želimo kupiti staklenku nekog pekmeza, provjerit ćemo prvo cijenu. Vjerojatno će na nas utjecati cijena te staklenke, odnosno cijena staklenke drugog proizvođača. Na našu odluku također će utjecati i povjerenje u proizvođača. Akcijske cijene također su jako važne, jer smatramo su one bolje u odnosu na redovne cijene i u kratkom roku ćemo donijeti odluku koju staklenku pekmeza ćemo kupiti. Rijetko tko će procesirati zaista sve moguće informacije, primjerice o cijeni iste staklenke u drugim trgovinama te koje još opcije umjesto staklenke pekmeza postoje. Uzmemo tu staklenku i idemo dalje. Ovo se zove brzo razmišljanje, gotovo automatsko ili poluautomatsko - neki bi čak rekli gotovo nagonsko. Na sličan način razmišljamo pri impulzivnoj kupovini - ugledamo neku čokoladicu koja nam je u tom trenutku jako privlačna i u roku sekunde se odlučimo da ćemo je kupiti. Jednostavno se u nama pojavi velika želja i mi je uzmemo bez ikakvog razmišljanja. Kod drugih stvari, najčešće skupljih, čija kupovina predstavlja veliku životnu odluku, razmišljamo analitički, sporije, racionalnije. Čak i kad donesemo odluku o kupovini nakon kratkog razmišljanja, često je revidiramo više puta. Dakle, kad kupujemo bicikl, laptop, automobil ili nekretninu, složit ćete se, jako puno važemo, istražujemo, razmišljamo je li nam taj proizvod jako potreban, je li to ono što mi želimo, koje su nam sve opcije i često revidiramo onu prvu, nagonsku odluku koju smo donijeli na samom početku razmišljanja.
Važan mentalni prečac je takozvano sidrenje. Na primjeru kupovine staklenke pekmeza, cijena prvog proizvoda kojeg smo vidjeli je sidro s kojim uspoređujemo druge staklenke pekmeza. Ili pak ako je pekmez jednog proizvođača na akcijskoj cijeni, onda će pokraj nje uvijek biti izražena i redovna cijena tog proizvoda. Baš ta redovna cijena je sidro s kojom mi uspoređujemo akcijsku cijenu i potrebna je jer akcijska cijena čini proizvod zanimljivim i dobiva smisao samo ako počnemo misliti da ćemo tom kupnjom "dobro proći". I to je sasvim u redu, bitno je samo prepoznati koje su to akcijske cijene prave, a koje to možda i nisu. Isto tako, i percepcija vrijednosti nekog proizvoda ili usluge je često povezana s učinkom sidrenja. Naime, kupci automobila vrijednosti 13.300 eura će neku dodatnu opremu, poput zvučnika u vrijednosti 400 eura shvaćati kao ne toliko veliku investiciju, jer je 400 eura u odnosu na 13.300 eura tek 3%. Međutim, ako dođemo u trgovinu samo po zvučnike, 400 eura će nam se činiti kao jako puno novca. No, realno, 400 eura je uvijek 400 eura. Učinak sidrenja možemo prepoznati u puno različitih situacija. Zamislite da sjedite u restoranu, u vinskoj karti imate vino od 30 eura i vino od 15 eura. Hm, prvo vino se ipak čini preskupim, dok drugo vino tu izgleda kao jako dobra opcija. Međutim, što ako uz ova dva vina dodamo vino od 20 eura? Dakle, imate tri vina: od 30, 20 i 15 eura. Odjednom se srednje-skupo vino od 20 eura čini kao jako dobra opcija, jer je i dalje dosta jeftinije od najskupljeg i nešto malo skuplje od najjeftinijeg. Taj tijek procesa odlučivanja, neki trgovci odlično poznaju i učinak sidrenja pokušavaju iskoristi da bismo se odlučili za srednje skupu, a ne jeftiniju opciju. To je sasvim legitimno, no legitimno je i da vi budete svjesni tih mentalnih prečaca.
Mi ljudi volimo uvijek biti u pravu i zato ponekad poslije kupovine imamo problem s nečim što se zove kognitivna disonanca. Njezin učinak možemo vidjeti nakon što nas počne peći savjest jer smo opet kupili neki proizvod koji nismo planirali i koji nam vrlo vjerojatno nije ni trebao. Što često ljudi rade nakon takve kupnje? Krenu se sami sebi opravdavati: "Znam da ne bih trebao, ne bih trebao toliko novaca", a onda nastave "to si želim tako dugo", "jednom se živi", "novac je tu da se troši", "još nitko nije novac ponio u grob" ili naša omiljena "nije beg cicija" i tako dalje. Međutim, bitno je naučiti iz pogreške, jer nam tada opravdanja neće biti potrebna.
Psihologija kaže da se brzo navikavamo na nove stvari ili događaje koje nas uzbuđuju. To najbolje vidimo kod djece kada ona dobiju neku novu igračku, ona ih naravno čini sretnima. Međutim, nakon nekoliko dana to veliko ushićenje splasne jer se dijete jednostavno naviklo, odnosno prilagodilo se na tu novu igračku, ona mu više ne donosi neko veliko uzbuđenje. Vrlo često dijete želi opet neku novu igračku da bi ponovno imalo taj kratkoročni učinak uzbuđenja.
Kod odraslih je stvar vrlo slična. I mi se navikavamo, odnosno prilagođavamo na stvari koje nam kratkoročno pričinjavaju posebno zadovoljstvo, no isto tako se nakon negativnih životnih događaja, poput gubitka radnog mjesta, nakon nekoliko mjeseci vratimo u našu zadanu razinu zadovoljstva. Taj koncept se u psihologiji zove hedonističkom prilagodbom, što dobro prikazuje ovaj graf. Sjetite se kada ste kupili nešto za sebe, primjerice cipele, mobitel, nakit, sat, neki lijepi komad namještaja ili pak još nešto skuplje poput auta - koliko je dugo trebalo da se na taj predmet naviknete i da vam on ne predstavlja više nikakvo uzbuđenje? Dakle, prilagodili ste se na taj predmet, često se dogodi da ga čak više ni ne primjećujete.
Empirijska istraživanja su pokazala da će u prosjeku ljude dulje držati ushićenje nakon kupnje, ako ulože novac u doživljaje, a ne u fizičke stvari. Primjerice, dvodnevni izlet na predivno jezero uz večere u sumrak možda će vas dulje držati uzbuđenima nego što bi to, primjerice, činile kupnje lijepih fotelja ili nešto slično. Ovo je, naravno, samo nasumični primjer, jer se mnogi ljubitelji fotelja vjerojatno neće složiti sa mnom. Međutim, vjerujem da shvaćate o čemu je riječ. Isto tako, dobar koncert, kazališna predstava, čitanje izvrsne knjige, putovanja, sportske aktivnosti, druženje s prijateljima - i na to ćete se prilagoditi i splasnut će vam uzbuđenje nakon nekog vremena. Međutim, taj osjećaj će trajati dulje od uzbuđenja kod kupnje nekih fizičkih stvari, iako i one naravno imaju neizostavan značaj u našim životima.
Što još možete učiniti da biste maksimizirali sreću istom količinom novca?
S obzirom na to da se vrlo brzo navikavamo na stvari - možda je bolje, ako imate takvu mogućnost, novac uložiti, umjesto u jednu veliku stvar, u više manjih stvari. Evo jednog primjera: neki ljudi povremeno vole gricnuti čokoladu, bilo s visokim ili nižim udjelom kakaa i dokazano je da je taj prvi zagriz najveće zadovoljstvo. Dakle, upravo taj prvi zagriz najbitniji je faktor sreće koju nam pruža čokolada. Eh sada, ako imamo jednu veliku čokoladu, onda imamo samo jedan prvi zagriz, a ako je pojedemo cijelu odjednom, naravno. Međutim, ako imamo tri male čokolade koje rasporedimo, primjerice, kroz neko dulje vrijeme, ili jednu veliku, ako baš takve volimo, i rasporedimo je kroz isto to razdoblje, onda za isti novac dobivamo više takvih, malih, neprocjenjivih prvih zagriza.
Kod hedonističke prilagodbe bitno je napomenuti da se ona konstantno događa i zato uvijek težimo novim i većim dodatnim uzbuđenjima. Ako, primjerice, volite piti vina i odlučite piti isključivo skupa vina, nakon nekoliko mjeseci vam ono naravno ne predstavlja neko veliko uzbuđenje. Sljedeće vino koje vam donosi novi zanos, isključivo je - još skuplje vino. To je još jedan od razloga zašto mnogi sretni dobitnici velikih nagrada na lotu bankrotiraju u razdoblju od devet mjeseci do pet godina. Naime, oni izrazito brzo povećaju razinu potrošnje i krenu živjeti vrlo skupim stilom života, a već nakon nekoliko mjeseci naviknu se na njega. Nakon toga opet traže neka nova i često puno skuplja uzbuđenja i u konačnici njihov kućni budžet to nikako ne može pratiti. Zato, ako u nekom ludom scenariju zaista dobijete na lotu, naš savjet bi bio da polagano ulažete u sebe. Također, za vas kao takvog novopečenog dobitnika lota imali bismo još jednu malu posebnu preporuku: razmislite o tome da novac uložite u druge, ne samo u sebe. Naime, naše zadovoljstvo u životu u velikoj mjeri proizlazi iz odnosa s ljudima koji nas okružuju. Upravo zato smo sretni kad svoje resurse možemo u određenoj mjeri podijeliti s nama dragim ljudima, pa i novac u obliku nekih darova ili pomoći neke druge vrste.
I još jedan savjet, koji je povezan s nečim što vam se na prvu možda neće svidjeti. Riječ je o odgađanju ugode. Neka istraživanja pokazuju da se ljudi više unaprijed vesele godišnjem odmoru, no što u njemu stvarno i uživaju. Drugim riječima, dobro je odgoditi neke kupnje i jednostavno zamišljati ili s prijateljima razgovarati o uživanju koje će se svakako potom i uslijediti.
Da su ljudi posve racionalni, onda bismo svaki euro vrednovali potpuno jednako. Jer, jedan euro vrijedi točno jedan euro, neovisno odakle on došao. Međutim, ljudima često nije isto jesu li 13 eura dobili na lotu ili su ih, primjerice, zaradili ili dobili kao povrat poreza. Određeni novac stavljamo u mentalne ladice, ovisno o njegovom porijeklu. Novac koji smo dobili na igri na sreću u prosjeku smo spremniji podijeliti s bliskim osobama nego novac koji smo zaradili teškim radom. Slično tome, ljudi su spremniji potrošiti novac koji su dobili za rođendan, na temelju posebne nagrade koju eventualno dobiju od poslodavca ili zbog povrata poreza. S druge strane, novac koji smo skupili za iznenadne situacije, takozvani fond za crne dane, pažljivo ćemo paziti i nećemo ga dirati jer imamo osjećaj da je jako važan. To je u redu, dokle god zbog naših mentalnih ladica ne donosimo loše odluke.
Recimo, zamislite da ste jučer kupili ulaznicu za jednu jako dobru kazališnu predstavu. Ona stoji 14 eura. Predstava je danas, vi dođete u kazalište i shvatite da nemate ulaznicu, negdje ste je izgubili. Baš šteta! Biste li izdvojili dodatnih 14 eura i kupili ulaznicu? Malo razmislite. A sada zamislite da niste unaprijed kupili ulaznicu, već ste došli u kazalište, na blagajni želite kupiti ulaznicu i shvatite da ste po putu izgubili 14 eura! Ponovno isto pitanje: biste li kupili novu ulaznicu, iako ste negdje usput izgubili 14 eura? I u jednom i u drugom slučaju ishod je isti - izgubili ste 14 eura. Međutim, na upravo ovom istraživanju koje je provelo Sveučilište Princeton pokazalo se da bi svega 44% ispitanika bilo spremno iznova kupiti ulaznicu u slučaju da su po putu izgubili tu istu, dok je čak 88% ispitanika bilo spremno kupiti ulaznicu da su po putu izgubili 14 eura. Razlog je taj što ljudima u drugom slučaju novac nije već unaprijed bio povezan s kazalištem, što je značilo da za kazalište nisu izdvojili niti jedan "dodatni" euro i prema tome njihov odlazak u kazalište "ne bi trebao patiti", jer su oni izgubili novac negdje usput. Kao i kod drugih posljedica o kojima govorimo u ovom videu, neke negativne posljedice mentalnog računovodstva možemo znatno umanjiti tako da se jednostavno kvalitetnije financijski organiziramo. Nemojte sve pamtiti, zapišite svoje prihode i troškove, to jest napravite svoj mjesečni budžet, o kojem ćemo detaljnije govoriti u jednom od sljedećih videa. Isto tako, rijetko kad ili čak nikada ne pričamo s obitelji ili prijateljima o nekim bitnim stavkama našeg financijskog plana. Podijelite svoje ciljeve s prijateljem od povjerenja ili financijskim savjetnikom, iz takvog razgovora možete samo profitirati.
Naše financijsko ponašanje poput racionalne potrošnje, ulaganja ili štednje, ponašanja su kao i svaka druga ponašanja. Zamislite ovu novogodišnju odluku: "Od 1.1. krećem više štedjeti." Ne zvuči baš uvjerljivo. Štoviše, istraživanja na slične teme pokazuju da je puno manje vjerojatno da će se odluke ovakvog tipa ostvariti. Jer u ovoj odluci se ne zna hoćemo li štedjeti 10, 15 ili 30 eura, hoće li se štedjeti svaki dan, svaki mjesec i u konačnici na koji način ćemo štedjeti.
Međutim, kako zvuči ova odluka? "Od Nove godine ću uštedjeti 480 eura za sljedeće veliko novogodišnje putovanje, tako što ću svakog 1. u mjesecu uplatiti 40 eura na posebni štedni račun"? Kao što vidite, ovdje imamo namjeru, znamo za što točno štedimo i konkretan plan kako to postići. A tijekom godine se možemo radovati velikom novogodišnjem putovanju, samo iščekivanje također sa sobom nosi određeno uzbuđenje. Ovako mudro postavljen cilj je odličan jer možemo lako pratiti svoj napredak prema velikom putovanju. Dobro postavljen cilj mora biti mjerljiv u smislu napretka. Također, on mora biti stavljen u kontekst vremena, pokušajmo to nazvati uvremenjivanjem. To bi značilo da moramo točno odrediti u kojem vremenu ćemo ga postići. Da bismo imali dovoljno motivacije da ga ostvarimo, on nam se mora činiti i dostižnim. Sigurno svi mi dijelimo dojam da nam je odvajanje od 40 eura na mjesečnoj bazi lakše postići od prvotne informacije da trebamo izdvojiti 480 eura za put. Također, da bismo cilj lakše ostvarili, on nam mora biti relevantan, odnosno mi zaista želimo ići na to putovanje. Mora biti određen, odnosno moramo biti svjesni svega što on uključuje, primjerice da ćemo morati preskočiti jedan izlazak mjesečno.
Jedan ovakav cilj još ćete lakše dostići ako se odlučite ugovoriti trajni nalog, banka će vam tada automatski prebacivati vaš novac na štedni račun. Automatizacija određenog ponašanja, a upravo to je trajni nalog, može i treba itekako ići u vašu korist, jer vas automatski prisiljava da se pridržavate onih dobrih odluka koje ste sami unaprijed donijeli i ne padate u kušnju da novac namijenjen štednji iskoristite u neke druge, možda manje važne svrhe.
- Ariely, D., i Kreisler, J. (2017), "Dollars and Sense", HarperCollins Publishers;
- Barbić, D. i Lučić A., (2018), "Financijska pismenost i odgovorna potrošnja u svakodnevnom životu", Narodne novine;
- Galić, Z. i Erceg, N, (2019), "Ja i novac", Štedopis
- Mischel, Walter; Ebbesen, Ebbe B. (1970). "Attention In Delay Of Gratification". Journal of Personality and Social Psychology. 16 (2): 329–337
- Thaler, Richard, "Mental Accounting matters", Journal of Behavioral Decision Making, (1999)
Riješi kviz odnosa prema novcu
Riječi i pojmovi koje u ovom kvizu u gramatičkom smislu imaju rodno značenje odnose se jednako na muški i ženski rod.
Također, kviz nije znanstveno utemeljen već mu je isključiva namjena potaknuti razmišljanje o kvalitetnom odnosu prema novcu.