SEPA (eng. Single Euro Payments Area) područjena kojem potrošači, poslovni subjekti i tijela javne vlasti mogu izvršavati i primati plaćanja u eurima pod jednakim osnovnim uvjetima, pravima i obvezama, neovisno o njihovoj lokaciji.
Cilj SEPA inicijative jest uspostava jedinstvenog sustava platnog prometa.
SEPA područje obuhvaća 36 države: sve članice EU te Island, Lihtenštajn, Norvešku, Švicarsku, Monako i San Marino.
SEPA u EU-u
SEPA je započela kao inicijativa europske bankarske industrije koja je 2002. godine osnovala Europsko platno vijeće (EPC) kao koordinacijsko tijelo nadležno za donošenje odluka o platnom prometu. Cilj EPC-a je potpora i promoviranje SEPA-e, a jedna od vodećih odgovornosti je razvoj i održavanje platnih shema i okvira za instrumente SEPA-e .
SEPA je prvobitno bila tržišna inicijativa, ali je zbog sporog procesa migracije zaključeno da je potrebna regulatorna intervencija na razini EU-a da bi se projekt uspješno završio u razumnomu vremenskom roku.
Na razini Europske unije najvažnija tijela za razvoj projekta SEPA-e su Europska komisija (EK) i Europska središnja banka (ECB) koje su, da bi se u upravljanje projektom SEPA uključila, osim strane ponude (koja je jedina zastupljena u Europskomu platnom vijeću), i strana potražnje, osnovale Vijeće SEPA (engl. SEPA Council) u lipnju 2010. godine. Odlukom Upravnog odbora ECB-a 19. prosinca 2013. Vijeće SEPA je zamijenjeno Odborom za mala plaćanja u eurima (engl. Euro Retail Payments Board – ERPB). U radu ERPB-a sudjeluje 7 predstavnika ponude, 7 predstavnika potražnje,5 predstavnika središnjih banaka iz država članica u kojima je službena valuta euro i 1 predstavnik središnje banke iz države članice koja nema euro kao službenu valutu.